Bookbot

Najveće kulture svijeta 6. Stara Amerika

Ocena książki

Więcej o książce

Poznati stihovi Pabla Nerude ne znače ništa drugo nego da je povijest andskog područja u najširem smislu bila povijest prolijevanja krvi. Nakon prvih naseljenika podrijetlom, iz sjeverne Azije i Polinezije, miroljubivih kultura kukuruza i važnih vodenih kultura, dolaze ratnička plemena s andskih visoravni. Njihovu ravnotežu, između ostalog, mogu osigurati samo strašna krvoprolića. Nakon živih i šarenih obalnih kultura slijede okrutni i strogi ratnički savezi čija se snaga iscrpila u neprekidnim, dakako posve »preventivnim« borbama i brizi oko podjele rada na pokorena plemena. Kako to dokazuje moderni Tibet, velike stare kulture ne moraju nužno nestati. Ipak, velike su kulture Perua nestajale jedna za drugom, na još danas tajanstven način. Uz cijenu nezamislivih krvoprolića, nadomjestila ih je jaka centralistička sila i kruto organizirana država. Dogodilo se to, naravno, u ime civilizacije kada je pred kraj klasičnog razdoblja uveden kult Sunca, kasnije zamijenjen kultom Jedinoga Boga. Ne samo Inke, nego su i Španjolci prema stranim plemenima pokazali u osnovi jednako ponašanje.

Zakup książki

Najveće kulture svijeta 6. Stara Amerika, Christian Nugue

Język
Rok wydania
2005
Oprawa
(twarda)
Jak tylko się pojawi, wyślemy Ci wiadomość e-mail.

Metody płatności

3,5
Dobra
6 Ocena

Brakuje nam tutaj Twojej recenzji.

Tytuł
Najveće kulture svijeta 6. Stara Amerika
Język
chorwacki
Rok wydania
2005
Oprawa
twarda
Liczba stron
139
ISBN10
9532400079
ISBN13
9789532400076
Seria
Ocena
3,5 z 5
Opis
Poznati stihovi Pabla Nerude ne znače ništa drugo nego da je povijest andskog područja u najširem smislu bila povijest prolijevanja krvi. Nakon prvih naseljenika podrijetlom, iz sjeverne Azije i Polinezije, miroljubivih kultura kukuruza i važnih vodenih kultura, dolaze ratnička plemena s andskih visoravni. Njihovu ravnotežu, između ostalog, mogu osigurati samo strašna krvoprolića. Nakon živih i šarenih obalnih kultura slijede okrutni i strogi ratnički savezi čija se snaga iscrpila u neprekidnim, dakako posve »preventivnim« borbama i brizi oko podjele rada na pokorena plemena. Kako to dokazuje moderni Tibet, velike stare kulture ne moraju nužno nestati. Ipak, velike su kulture Perua nestajale jedna za drugom, na još danas tajanstven način. Uz cijenu nezamislivih krvoprolića, nadomjestila ih je jaka centralistička sila i kruto organizirana država. Dogodilo se to, naravno, u ime civilizacije kada je pred kraj klasičnog razdoblja uveden kult Sunca, kasnije zamijenjen kultom Jedinoga Boga. Ne samo Inke, nego su i Španjolci prema stranim plemenima pokazali u osnovi jednako ponašanje.