Katarina

Więcej o książce

„U toj velikoj zanesenosti temom o kojoj govori, kada bi naišla na riječ nedostojnu svojih misli, ona bi odustala od govora i odmah ućutala, posve zamišljena, kao da se vječnost ukazala na njenom licu, Katarina je padala u stanje drevne grčke skulpture, zaustavljala se tako u svim pozama, baš onako kako bi je nedoumica zatekla, i tražila je riječ, ili misao, davala je cijeli svoj organizam, svu snagu pustila bi u potragu za pravim izrazom svojih osjećanja, a ta potraga odvijala se negdje unutra, daleko u njoj. Nekada bi iz tog stanja izašla s razočaranim saopštenjem da rješenje za taj problem ne postoji, i činilo se da je satima – jer unutrašnje vrijeme teče različito u svakom organizmu – putovala kroz bazu svojih misli i tamo saznala kako ni u prošloj ni u budućoj istoriji svojih razmišljanja nema odgovora na izneseno pitanje. Danilo Kovač bi u tom trenutku prvo osjetio očajanje što nije talentovan za slikarstvo, da bi kasnije mogao da preslika ono što je vidio. Sjetio bi se zatim nečega što je govorio Endru Vajet. „Moraš biti tamo u trenutku kad se dogodi, moraš imati sreće, ali i sposobnosti da primijetiš taj trenutak, jer on obično traje samo nekoliko sekundi.“ - odlomak iz romana Katarina.„Katarina, drugi roman Draška Sikimića, višeslojna je priča o ljubavi, o potrazi za identitetom i smislom, kao odraz u ogledalu duhovnog stanja mladih ljudi ovog podneblja...“ - iz recenzije urednika.