Bookbot
Obecnie nie mamy tej książki w magazynie

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?

o sociolingvistici animirahin filmova

Parametry

  • 199 stron
  • 7 godzin czytania

Więcej o książce

Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.

Zakup książki

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?, Ivo Žanić

Język
Rok wydania
2009
Oprawa
(miękka)
Jak tylko się pojawi, wyślemy Ci wiadomość e-mail.

Metody płatności

Nikt jeszcze nie ocenił.

Tytuł
Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?
Podtytuł
o sociolingvistici animirahin filmova
Wydawca
Algoritam
Rok wydania
2009
Oprawa
miękka
Liczba stron
199
ISBN10
9533160616
ISBN13
9789533160610
Seria
Tagi
Opis
Ova knjiga istražuje sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove, umjesto isključivo na standardni jezik, što je tema koja izaziva rasprave u svijetu. Dok Kina zabranjuje takve sinkronizacije, Iran ih potiče, a Québec se suočava s konfuzijom kada se koristi pariski sleng. U Španjolskoj se jezična raznolikost svodi na minimum, dok Irska dodaje dijalekte čak i gdje ih izvorno nema. Različiti pristupi izazivaju strah, radost ili sumnju u manipulaciju. Na globalnoj razini, jezična politika prisiljava govornike da preispitaju sociokulturne i političke okvire komunikacije. U Hrvatskoj, novine i forumi raspravljaju o zapostavljanju nekih dijalekata i nametanju drugih, dok se likovi u sinkronizacijama često povezuju s pozitivnim ili negativnim stereotipima. Ivo Zanić duhovito analizira primjere poput američke vjeverice koja govori dubrovački i zelenog diva koji koristi "kaj" i "lipo". Postavlja pitanja o percepciji jezika i zbunjenosti djece pri slušanju različitih izraza. Sinkronizacije odražavaju društvene odnose, regionalne stereotipe i raspodjelu moći, pokazujući koliko gledatelji poznaju sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.