Spokoj

Więcej o książce

U životu Andora Weéra, tridesetšestogodišnjeg pisca i glavnog junaka sugestivnog i slojevitog romana Spokoj koji je proslavio mađarskoga književnika Attilu Bartisa, čitavo se carstvo sramote urušava između pitanja kad-ćeš-doći i gdje-si-bio, koja mu majka neprestano postavlja. Ta nekadašnja prvakinja drame povukla se u osamu svojeg doma nakon što su je komunističke vlasti degradirale u epizodisticu jer je Andorova blizanka i talentirana violinistica prebjegla na Zapad. Unutarnji potresi koje Bartis majstorski i iznimno suosjećajno opisuje u Spokoju odraz su duboke psihološke drame čiji su protagonisti majka i sin, ali i složene političke drame koju Mađarska proživljava nakon revolucionarne 1956. godine. “Sloboda je baš čudno stanje, takoreći bez svojstava. Nema baš nikakve veze s ravnodušnošću, jer je ona u pravilu cinična; kao što nema veze ni s onim kad je već sve svejedno, jer se iza toga ipak pritajio osjećaj srama ili nade. Ako je već sve svejedno, to je još uvijek prilično ljudski. Mogao bih čak reći: sloboda i nije baš za čovjeka prikladno stanje.” Burne su godine, komunizam je pred propašću, no uloge ostaju nepromijenjene... Tim iluzijama i varljivim ogledalima, slomljenim osobnostima, Atti­la Bartis zapleće roman poput pau­kove mreže u kojoj se ispreda raz­mišljanje o laži. Le Figaro Bartis ekspresivnim jezikom uspijeva ogoliti ambivalentnost svojih likova i njihov odnos koji je istodobno pun ljubavi i mržnje... Pritom nikada ne zapada u praznu psihologizaciju i uvi­­jek posve konkretno govori o boli. Odnos majke i sina dijelom je strind­bergovski, a dijelom čehovljevski, no najviše od svega podsjeća na Becketta, odnosno svojevrsni teatar okrutnosti. Frankfurter Allgemeine Zeitung Začudno lijep i uznemirujući roman koji odvažno progovara o tome što su sve ljudi u stanju učiniti kako bi zaštitili vlastiti pakao. Publishers Weekly