Papina kći
Autorzy
Więcej o książce
"Papina kći" bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Opsegom nevelik, roman voluminoznost zadobiva bogatstvom povijesnih referenci i zaigranim varijacijama izraza koje se kreću od ironije do groteske, od visokoparnoga teatralnog diskursa do razgovornog stila. Autor kao na velikoj kazališnoj pozornici, u teatru svijeta, vrti bezbroj imena, titula, premreženih loza, prikazuje bezbroj političkih i društvenih interesa, sukoba i bitaka, i sve to čini ispreplićući povijesno, biografsko i izmaštano te miješajući eliptične skokove, detaljizirane sitne epizode i lepršave dijaloške prizore, koji odišu nepatvorenim kazališnim majstorstvom. Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.
Zakup książki
Papina kći, Dario Fo
- Język
- Rok wydania
- 2020
- Oprawa
- (twarda)
Metody płatności
Nikt jeszcze nie ocenił.
- Tytuł
- Papina kći
- Język
- chorwacki
- Autorzy
- Dario Fo
- Wydawca
- Naklada Ljevak d.o.o.
- Rok wydania
- 2020
- Oprawa
- twarda
- Liczba stron
- 247
- ISBN10
- 9533553758
- ISBN13
- 9789533553757
- Seria
- Kategorie
- Opis
- "Papina kći" bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Opsegom nevelik, roman voluminoznost zadobiva bogatstvom povijesnih referenci i zaigranim varijacijama izraza koje se kreću od ironije do groteske, od visokoparnoga teatralnog diskursa do razgovornog stila. Autor kao na velikoj kazališnoj pozornici, u teatru svijeta, vrti bezbroj imena, titula, premreženih loza, prikazuje bezbroj političkih i društvenih interesa, sukoba i bitaka, i sve to čini ispreplićući povijesno, biografsko i izmaštano te miješajući eliptične skokove, detaljizirane sitne epizode i lepršave dijaloške prizore, koji odišu nepatvorenim kazališnim majstorstvom. Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.