Bookbot

Więcej o książce

Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.

Zakup książki

Neki drugi životi, Emmanuel Carrére, Ivana Barišić Oharek

Język
Rok wydania
2011
Oprawa
(miękka)
Jak tylko się pojawi, wyślemy Ci wiadomość e-mail.

Metody płatności

Nikt jeszcze nie ocenił.

Tytuł
Neki drugi životi
Język
chorwacki
Wydawca
Algoritam
Rok wydania
2011
Oprawa
miękka
Liczba stron
211
ISBN10
953316218X
ISBN13
9789533162188
Seria
Opis
Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.