Julijana Matanovic Kolejność książek (chronologicznie)

Bez priče se možda i može živjeti, kao što se može živjeti i bez kave, ali i priča i kava priskrbljuju životu ono nešto više. Spojiti čin ispijanja kave, pozivanja na kavu, s pričama o istinskim životima, i ugraditi u sve to i tjeskobu vezanu uz vrijeme u kojem poziv na kavu najčešće predstavlja prazan govor i skrivenu namjeru, može samo pripovjedačica kakvom je postala autorica uspješnica Zašto sam vam lagala, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka, Cic i svila, Samo majka i kći… Pred vama je, prema riječima recenzenata, jedna od najboljih knjiga omiljene hrvatske spisateljice.

S prevalencijom od 9-13%, infekcija humanim papiloma virusom (HPV) najčešća je spolno prenosiva bolest među mladima, s oko 630 milijuna zaraženih globalno. U Hrvatskoj, svake godine oko 400 žena oboli od raka vrata maternice, a 200 umre. U zdravstvu su dostupni Papa test i HPV-DNA test za pravovremeno otkrivanje i potvrdu infekcije. Osim organiziranog probira, ključna je primarna prevencija kroz suvremeni program spolnog odgoja. Međutim, informiranost o HPV-u je nedovoljna, osobito među spolno aktivnim tinejdžerima, koji često stječu informacije iz nepouzdanih izvora. Kako bi se adresirao ovaj problem, književnica Julijana Matanović i liječnica Anka Dorić stvorile su književno-dokumentarnu priču koja spaja osobnu sudbinu s medicinskim znanjem. Ovaj rad ima posebnu javnozdravstvenu vrijednost kao prvi takav u domaćoj literaturi za mlade. Autorice žele proširiti istinite informacije o prevenciji i liječenju HPV-a, a ciljne skupine su mladi, njihovi roditelji i učitelji. Knjiga teži osvijestiti potrebu za prekidom tabu-šutnje i stigmatizacije spolno prenosivih bolesti, čineći važne informacije lako dostupnima na pedagoški i znanstveno-prikladan način.

Koliko godina treba proći da bi se razumjela davno izrečena rečenica, koliko emocionalnih prepreka preskočiti da bi se čuo plač djeteta, koliko obiteljskih priča sakriti da bi se moglo živjeti, koliko puta preseljavati da bi se opipala sreća, koliko satova promijeniti da bi se umrlo na vrijeme, samo su neke od tema ovog djela Julijane Matanović. Sastoji se od dvanaest priča razdijeljenih u cjeline o ženama, muškarcima, gradovima i rastancima, koje su ujedinjene veznim nitima, omogućujući preseljenje između blokova bez gubitka točnosti. Priče, bez obzira na broj stranica, bogate su detaljima i emocijama, ostavljajući dojam cjelovitog romana nakon svake. Matanović se vraća stilu pripovijedanja koji ju je učinio poznatom, a duh njezinih najpopularnijih djela neprestano lebdi nad mislima čitatelja, vraćajući ih u vrijeme otkrivanja ljepote njezinog pisanja. Ova zbirka ne samo da istražuje ljudske odnose i iskustva, već i potiče čitatelje na razmišljanje o vlastitom životu, onome sadašnjem i onome iz prošlosti. Dobitnica književne nagrade Kiklop za 2009. godinu za najbolje prozno djelo, Matanović ostavlja snažan dojam kroz svoje pripovijesti.

Najbolje od najboljeg iz hrvatske novelistike: 20 priča iz ruku klasika hrvatske književnosti, od Adolfa Vebera Tkalčevića i Augusta Šenoe do Antuna Gustava Matoša, Dragojle Jarnević, Zdenke Marković i Ivane Brlić Mažuranić.

Nakon dvanaest izdanja, vjerojatno, još nitko nije uspio odgonetnuti je li ova knjiga Julijane Matanović zbirka pripovijedaka ili roman, radi li se tu doista o autobiografiji ili je autorica, ipak, lagala i tako nadograđivala priču o svojemu životu. No, zanimanje za nju ni sad, jedanaest godina od njezina pojavljivanja, se ne smanjuje. Čitatelji je i dalje traže i ponovno iščitavaju pronalazeći u njoj uvijek nešto novo, ono što prošli puta nisu primijetili ili su se prekratko zadržali, pronalazeći, iznova, dijelove i svoje autobiografije.

Knjiga "Kao da smo otac i kći" sadrži dvadeset devet feljtona, a svi su okupljeni oko tematske riječi "prepoznavanje". U svakom se tekstu polazi od jedne životne situacije koja dovodi do književnog teksta na istu temu. Zbog toga se tekstovi mogu čitati i kao priče i kao književne kritike, ali i kao ispovijed osobe koja upozorava na krhku granicu između zbilje i literature. Autoričine opservacije o prozama Zlatka Crnkovića, Irfana Horozovića, Gorana Tribusona, Michaela Ondaatjea. Miljenka Jergovića, Andree Zlatar, Nedjeljka Fabrija, Alessandra Baricca, Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Vilme Vukelić, Zore Dirnbach, Jurice Pavičića i drugih predstavljaju polazište za novu priču iz života kroz koju se zrcali prepoznatljiv stil pripovjedačice koja je svojim prozama naišla na izvrstan odaziv čitatelja.