E, baš mi nije žao
- 126 stron
- 5 godzin czytania






Maša voli odlaziti u zoološki vrt i šetati prirodom. Poželjet će kućnog ljubimca. No, igrati se sa životinjom i brinuti se za nju dvije su različite stvari.Ali Maša zna kako to pomiriti...
Škola je završila. Napokon. Mislila sam da ću izludjeti od testova, ocjena, mamine brige, Petrova dosađivanja i učenja. Zaslužujem odmor. Međutim, užas se nastavlja. Putujem na more. Tati. A tata ima novu curu. Zavidim prijateljici Stefani. Njezina obitelj je skladna – svi članovi su na broju, imaju solidna zanimanja, a bake i djedovi klasičnog su kova. Moja baka Matilda vježba jogu i vozi bicikl po Jarunu, a Stefanina pravi torte i skraćuje suknje. Stefani je uvijek lijepo odjevena, zna odgovore na sva pitanja, dečki je vole jer uvijek ima raščešljanu kosu, nosi ogrlice i u stanju te saslušati kad nešto pričaš. Meni na čelu piše kad mi je netko dosadan. Kao da čitaš jelovnik: Petar 20 dosadnih bodova Susjeda Dinka 40 dosadnih bodova Nastavnica Milena 78 dosadnih bodova Zrinka 35 dosadnih bodova Prodavač Vinko 25 dosadnih bodova
Vidim loptu, a ne vidim knjigu.Znači, došlo je ljeto.Vidim slastičarnicu, a ne vidim školu.Ljeto zove.Bicikl mi namiguje, koturaljke plaze jezik, školsko igralište nagovara na nogomet, sladole di izazivaju, djevojčice se smiješe - a ja bih trebao učiti.Apsolutno nemoguće.Ujak Slavek slavi rođendan, djedica ide na pecanje, moja starija sestrica Hana sjedi u kafiću na Cvjetnom trgu i pije kavu. Onda sjedi u slas tičarnici u Bogovićevoj i pije čaj. Zatim sjedi u kafiću u Gajevoj i pije kavu s mlijekom.Hana studira. Uopće nemam pojma što to znači, ali je super. Jedva čekam da postanem student.Na žalost, još sam uvijek učenik.Proganja me lektira, domaće zadaće, testovi, izvanškolske aktivnosti, točnost, disciplina i uopće ne znam za sebe.
Zbirka kratkih crtica za djecu i mladež namijenjena je djeci između prvog i četvrtog razreda osnovne škole koja se odnosi na priče o događajima u školi, odnosu djece i roditelja, prvim zaljubljivanjima..
Božić je najljepši praznik u godini. No Maša zna da oni koji ga moraju provesti sami ne misle tako. Zato će sa svojim prijateljima organizirati proslavu koja ce svima približiti
Duhovita i vesela priča o jednom tinejdžeru koji se ne snalazi najbolje s curama, prijateljima i okolinom no onda shvati što je potrebno da se to sve promijeni i da i on postane ‘faca’. Kad nabavi drugačiju odjeću, upiše se na Facebook i život mu kreće u potpuno novom smjeru…
Haj. Ja sam Zlatka. Patka. Slatka. Obično me tako zafrkavaju. Prilično glupo ime, ali mogla sam se zvati Klotilda, Kunigunda, Mercedes i Elektra. S mojim roditeljima se nikada ne zna, znaju biti vrlo neozbiljni. I ozbiljni. (A to je strašno. Brrr. Sva se naježim. Mrak mrakova.) Osim mene, napravili su i mog malog brata. Sedam godina. Nemoguće biće. Ide u prvi razred. Zove se Zoran, a svi ga zovu Zanzi. Ponaša se kao da je došao iz Zanzibara. Drži laktove na stolu i srče juhu. Uopće ga ne vodimo u goste. Ne pokazujemo ga kome ne moramo. Zezam se. Ali i govorim istinu dok se zezam. Vrlo je čudno to moje rodoslovno stablo. Imam i polubrata, Renea. Tata je nekoć bio zaljubljen i oženjen za jednu Francuskinju. Onda se odljubio i rastao. A možda se i Francuskinja odljubila i rastala? Uglavnom, mama je utrčala u priču. A onda ja i moj brat…
Priče o djeci rastavljenih roditelja i problemima uzrokovanim novonastalom životnom situacijom....