Sanja Pilić Książki

Poznaj niezwykłe przygody Pinokia, drewnianego pajacyka, który chce być prawdziwym chłopcem. Ta pełna magii i liryzmu historia od lat wzrusza i zachwyca małych czytelników na całym świecie.

The mouse Pero and the cat Liza were left alone after their landlady left for good in another city. In order to change the situation they found themselves in, they decided to go on a trip together and find a new home. They traveled from city to city, but none of them were to their liking, until finally one day they arrived in Zagreb. Find out whether Zagreb will really become the new home of our heroes in the picture book intended for preschool children.

Ovoga puta Maša nas odvodi na putovanje u Split. No kako je nedavno dobila mobitel, Maša sada može još i više istraživati te fotografijama zabilježiti sve one posebne trenutke. I ova priča o malenoj i znatiželjnoj Maši pogodna je za učenje i vježbanje čitanja. Velika i lako čitljiva slova prilagođena su početnicima u čitanju, a priču prate i atraktivne ilustracije u boji poznatog ilustratora Nike Baruna.

Pigen Maša elsker at gå i biografen for at se film. En dag møder hun et filmhold og får lov til at lære, hvordan en film bliver skabt

Illustreret ungdomsbog om en ung teenagerpige, som elsker kunst og fotografi. Hun bliver forelsket i en dreng med en alvorlig syg mor

Sve je u redu! Sve je u redu najnovija je knjiga za djecu Sanje Pilić. Knjiga ima 49 veselih i edukativnih priča o svakodnevnici i problemima koji muče djecu. Priče su to o djeci koji tek stasaju i upoznaju život te se moraju suočiti i s nekima njima traumatičnim događajima a ne samo veselim dogodovštinama.

Maša voli odlaziti u zoološki vrt i šetati prirodom. Poželjet će kućnog ljubimca. No, igrati se sa životinjom i brinuti se za nju dvije su različite stvari. Ali Maša zna kako to pomiriti...

Vidim loptu, a ne vidim knjigu.Znači, došlo je ljeto.Vidim slastičarnicu, a ne vidim školu.Ljeto zove.Bicikl mi namiguje, koturaljke plaze jezik, školsko igralište nagovara na nogomet, sladole di izazivaju, djevojčice se smiješe - a ja bih trebao učiti.Apsolutno nemoguće.Ujak Slavek slavi rođendan, djedica ide na pecanje, moja starija sestrica Hana sjedi u kafiću na Cvjetnom trgu i pije kavu. Onda sjedi u slas tičarnici u Bogovićevoj i pije čaj. Zatim sjedi u kafiću u Gajevoj i pije kavu s mlijekom.Hana studira. Uopće nemam pojma što to znači, ali je super. Jedva čekam da postanem student.Na žalost, još sam uvijek učenik.Proganja me lektira, domaće zadaće, testovi, izvanškolske aktivnosti, točnost, disciplina i uopće ne znam za sebe.

Zbirka kratkih crtica za djecu i mladež namijenjena je djeci između prvog i četvrtog razreda osnovne škole koja se odnosi na priče o događajima u školi, odnosu djece i roditelja, prvim zaljubljivanjima..

Božić je najljepši praznik u godini. No Maša zna da oni koji ga moraju provesti sami ne misle tako. Zato će sa svojim prijateljima organizirati proslavu koja ce svima približiti

Duhovita i vesela priča o jednom tinejdžeru koji se ne snalazi najbolje s curama, prijateljima i okolinom no onda shvati što je potrebno da se to sve promijeni i da i on postane ‘faca’. Kad nabavi drugačiju odjeću, upiše se na Facebook i život mu kreće u potpuno novom smjeru…

Božić je najljepši praznik u godini. No Maša zna da oni koji ga moraju provesti sami ne misle tako. Zato će sa svojim prijateljima organizirati proslavu koja ce svima približiti ljepote Božića.Priča pogodna za početnike u čitanjuLako čitljiva slovaIlustracije u boji

Haj. Ja sam Zlatka. Patka. Slatka. Obično me tako zafrkavaju. Prilično glupo ime, ali mogla sam se zvati Klotilda, Kunigunda, Mercedes i Elektra. S mojim roditeljima se nikada ne zna, znaju biti vrlo neozbiljni. I ozbiljni. (A to je strašno. Brrr. Sva se naježim. Mrak mrakova.) Osim mene, napravili su i mog malog brata. Sedam godina. Nemoguće biće. Ide u prvi razred. Zove se Zoran, a svi ga zovu Zanzi. Ponaša se kao da je došao iz Zanzibara. Drži laktove na stolu i srče juhu. Uopće ga ne vodimo u goste. Ne pokazujemo ga kome ne moramo. Zezam se. Ali i govorim istinu dok se zezam. Vrlo je čudno to moje rodoslovno stablo. Imam i polubrata, Renea. Tata je nekoć bio zaljubljen i oženjen za jednu Francuskinju. Onda se odljubio i rastao. A možda se i Francuskinja odljubila i rastala? Uglavnom, mama je utrčala u priču. A onda ja i moj brat…

Priče o djeci rastavljenih roditelja i problemima uzrokovanim novonastalom životnom situacijom....

Kod kuće me čekao Robotko. Pokušao sam mu napraviti tijelo. Mislio sam na Moranu. Već dugo nisu stigla nikakva pisma za mene. Iako nisam siguran je li ih ona uopće pisala. Više ne trepće očima kad razgovaramo. Čini se da polako počinjem kužiti što je patnja. Prije sam mislio da je to nešto pohano s vrhnjem, a sad vidim da je to nešto iznutra - u čovjeku - kao neki val. Robotko me gledao i slušao s razumijevanjem. Ponekad mi se učini kao da je živ. U svakom slučaju, mozak mu se više ne raspucava. Trup sam na kraju napravio od bakine rifljače, a žicama ga povezao s mozgom. Mislim da ću zaista od Robotka napraviti čovjeka. Moram malo proučiti tehnički odgoj i sve će biti u redu. Kao dragi Bog. Na svoju sliku i priliku.