Goran Tribuson Książki

Sažetak naraštajnoga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildungsromana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti. Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu, gdje će nostalgična, sentimentalna sjećanja oživjeti u punoj snazi, napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka.

Četvrto izdanje autobiografskih zapisa nagrađenih nacionalnom nagradom za književnost "Ksaver Šandor Gjalski" 1999. godine. Osnovni podtekst autorovih prisjećanja na šezdesete i rane sedamdesete sačinjavaju sport i rock and roll. Na početku Tribuson pripovijeda o svojim sportskim pokušajima i zabavnim peripetijama koje su ga, kao mladog atletu, pratile, usporedno s važnijim događajima razdoblja "socijalističke revolucije" i "pravednog poretka". Međutim, infekcija planetarnih razmjera, koja je nastupila pojavom rock glazbe, uvelike je promijenila i piščev život; od važnosti posjedovanja vlastita gramofona i rockerskih ploča do nabavljanja barem jednog para traperica, prestižnog "tjeranja zapadne mode" i nezaobilaznog sukobljavanja s roditeljima. Posljednje poglavlje, "Dnevnik rock freaka", u potpunosti je posvećeno pojavi Rolling Stonesa, koji za Tribusona nisu samo glazba, već cjelokupni način života.

Tvrdohlavý inspektor Nikola Banić po pádu komunismu odchází od policie a stává se jedním z prvních soukromých detektivů v Jugoslávii. Zpočátku pracuje jen na nudných zakázkách špehování nevěrných manželek, ale pak mu zavolá podivínský antikvář, který chce najít zmizelou ženu. Banić se vydává na ostrovy Lošinj a Unije a po mnoha zvratech a peripetiích se dostává na stopu brutálního gangu obchodníků s diamanty. Král chorvatské detektivky Goran Tribuson se představuje ve své nejlepší formě.

Postoje pisci čija imena i prezimena nadrastaju naslove vlastitih im knjiga. Čitatelji sa znatiželjom i radošću dočekuju obavijesti o objavljivanju njihovih djela, kako novih izdanja, tako i ponovljenih. U hrvatskom književnom prostoru pripovjedač Goran Tribuson jedan je od onih zbog kojih se ulazi u knjižare i knjižnice te upituje „Imate li nešto novo od Tribusona?“, ili „Jesu li vam, konačno, vraćeni Rani dani?“Tribuson je jednostavno autor koji uz svoje pismo, već tri desetljeća, veže najrazličitije generacije štovatelja. Jer, u njegove priče – posebno one što slikaju odrastanje – čitatelji upisuju svoja iskustva.

Netko je napisao kako bi se čitava povijest svijeta mogla promatrati kao parabola u kojoj se divlja, gorštačka plemena povremeno spuštaju s planina kako bi poharala ona mirna, ravničarska. Plinara, rubna gradska četvrt, u kojoj sam u poznim pedesetima bio klinac, sa svojim uzvisjem na kojem se nalazila cesta što vodi prema groblju i udoljem kojim je prolazio industrijski kolosijek, kao da je posjedovala sve sastavnice ove povijesne metafore. U nizinskom dijelu Plinare stanovah su Bremza, Mišel, Maja Majer, Cico, Kinez i drugi pitomi ravničari, koji su odlazili u školu u lijepo uglancanim cipelama, na čijim se rođendanima igrala »Crna kraljica jen dva tri« i druge pristojne igre te pila limunada od pravoga limuna. S druge pak strane, na divljoj, vrletnoj strani živjeli smo mi, vječiti problemi, lažljivi i prijetvorni Riba, sračunati cinik Eviger, potom Zmija, Šunjara, Višnja, skitnica Ruža i još neke spodobe čije su živopisne osobine oslikale nečasne stranice gradske kronike. I tako, iako sam po geografskim, odnosno plemenskim determinantama trebao biti nekako više usmjeren na Ribu, Evigera, Ružu i druge klipane s vrha četvrti, gdjekad mi se učini da sam dječaštvo i mladost podijelio baš s Bremzom. Priznajem, nikada neću moći kazati kako mije u tom smislu savjest baš posve mima, jer sam i te kako opako znao iskorištavati njegovu ravničarsku pitomost i dobronamjernost.

Moja je majka znala govoriti kako se ljubavi čovjek uči na najrazličitije načine, ali ponajbolje je kad to radi uz pomoć velikih umjetničkih djela, ponajprije slikarstva, glazbe i lijepe književnosti klasičnoga tipa. Moj bi se otac samo nakašljao, nakon čega bi majka redovito kazala:– Molim te, Branko, pa valjda se zna na što sam mislila.Ja baš i ne mogu razabrati na što je majka mogla misliti, ali sam poslije shvatio kako se sve što je kazala o ljubavi odnosi na ljubav u najširem smislu riječi, od samilosti pa do podavanja cijeloga sebe za neku dobru i plemenitu stvar. Dakle, ljubav na koju se majka tada pozivala nije se mnogo razlikovala od one o kojoj danas govori papa Franjo.

Nakon izlaska iz zatvora, junak ovoga romana, Ivan Hum odlučuje se vratiti u svoj rodni grad, mjesto koje gotovo da i ne poznaje. Traumatični nestanak oca i smrt majke te njegov boravak u ustanovama za preodgoj i zatvoru stvorit će od njega osamljenu i neobičnu osobu. A potraga za prošlošću pokrenut će niz neobičnih događaja koji će mnogo puta graničiti sa stvarnošću...

Kada stanoviti Žak Janković nazove privatnog istražitelja Nikolu Banića sa željom da ga angažira oko pokušaja rasvjetljavanja okolnosti smrti njegova prijatelja, Banić ce mu poklopiti slušalicu. Istraga slučaja starog dvadeset dvije godine neće biti nešto što bi moglo zaokupiti istražiteljevu pažnju. No uporni Janković naći ce se s Banićem i dati mu podatak koji ce promijeniti istražiteljevu odluku: Janković je, naime, svoga navodno pokojnog prijatelja prije par dana ugledao na ulici živog i zdravog. Nakon te spoznaje Banić ce krenuti putovima bivših prijatelja: od njihove ratne baze u blizini Daruvara do Leibnitza, Samobora, Beca i Lošinja. Iza nestanka bivšeg prijatelja otkrivat ce se mnogo gori i opasniji zločini, a i Banić ce se naći u samom srcu opasnosti Lik istražitelja Nikole Banića koji se pojavljuje u romanima Zavirivanje, Siva zona, Dublja strana zaljeva, Noćna smjena, Bijesne lisice i Gorka čokolada ponešto se umorio, možda i razbolio, postao djed i čovjek koji je shvatio da nikada nije prestao voljeti bivšu ženu. No i dalje je jednako snalažljiv, oštrouman i duhovit pa njegove nove avanture autoru Goranu Tribusonu i dalje jamče mjesto na vrhu najboljih suvremenih hrvatskih pisaca

Po izlasku iz zatvora nekada perspektivan boksač Bruno Tvrdić pokušava ponovno započeti sportsku karijeru, a time zaboraviti na krivnju za smrt svoje djevojke Tereze Kosak. No mnogo se toga promijenilo za njegova izbivanja, a nailazi i na nove okolnosti vezane uz smrt svoje djevojke...

Franko Šolc, zvani Čupavi, od djetinjstva je bio drukčiji. Dijete koje je dugo šutjelo, dječak koji je izbjegavao pravila i svijet oko sebe, a s vremenom je postao samotnjak s reputacijom čovjeka koji ima neobičan dar - intuiciju koja ponekad djeluje poput pravog proročanstva. U polusvijetu kockarnica, kladionica i noćnih barova Franko ubrzo postaje legenda. Ljudi dolaze po savjet, novac se okreće, a njegov glas počinje zvučati poput sigurnog vodiča kroz igru sreće. Takav mu je i ljubavni život - sve dok ne upozna Katju, ženu koja će u njemu probuditi nove spoznaje. No sreća je varljiva. Kako Frankova neobična moć počinje slabjeti, a dugovi i neprijatelji počnu se gomilati, njegov se život sve brže počinje kotrljati prema mjestu na kojem završavaju oni koje više nitko ne pamti. Ali prije toga, za voljenu ženu, žrtvovat će mnogo toga.

Osamělý vypravěč utíká od své kriminální minulosti a po mnoha letech přijíždí do rodného města, na které má jen mlhavé vzpomínky. V cizím, ponurém prostředí, jehož stagnaci a dekadentní náladu podtrhují deštivý listopad a nebezpečně rozvodněná řeka, se setkává s místními podivíny a zaplétá se do jejich temných, zamlčovaných příběhů. Při jejich rozplétání možná nahlíží za hranice reálného světa a zjišťuje děsivou pravdu o sobě. Před pádem do malomyslnosti ho ochrání rozmluvy s nekonvenčním knězem a láska k přelétavé knihovnici. Zatopený hřbitov, román o vykořeněnosti s detektivní linkou a příměsí okultismu, získal prestižní Gjalského cenu za nejlepší chorvatskou prózu. Ve filmové adaptaci jednu z důležitých postav ztvárnil Jiří Menzel.