Bookbot
Obecnie nie mamy tej książki w magazynie

SMS eseji

zapisi 2007-2009

Parametry

  • 229 stron
  • 9 godzin czytania

Więcej o książce

Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.

Zakup książki

SMS eseji, Viktor Žmegač

Język
Rok wydania
2010
Oprawa
(miękka)
Jak tylko się pojawi, wyślemy Ci wiadomość e-mail.

Metody płatności

Nikt jeszcze nie ocenił.

Tytuł
SMS eseji
Podtytuł
zapisi 2007-2009
Wydawca
Profil
Rok wydania
2010
Oprawa
miękka
Liczba stron
229
ISBN10
9533190434
ISBN13
9789533190433
Seria
Tagi
Opis
Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji. Predodžbu naravi knjige nude naslovi pojedinih zapisa, koje treba shvatiti ironijski: „Celuloidni moral“, „Starenje junaka“, „Tradicija, sladoled i suze“, „Dijalektika tehnologije“, „Samson kod frizera“, „Nadrealisti i kravate“, „Diskretni šarm futurologije“, „Što bi rekao Baudelaire?“, „Bumo se seksali“, „Paskalov poučak“, „Kazalište života“, „Oskar Wilde na motoru“, „Geometrija i povijest“, „Boris Godunov i KGB“ i dr.