Bookbot

Moja koža je tanja

Parametry

  • 82 strony
  • 3 godziny czytania

Więcej o książce

Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića

Zakup książki

Moja koža je tanja, Tanja Belobrajdić

Język
Rok wydania
2019
Oprawa
(twarda)
Jak tylko się pojawi, wyślemy Ci wiadomość e-mail.

Metody płatności

Nikt jeszcze nie ocenił.

Tytuł
Moja koža je tanja
Język
chorwacki
Rok wydania
2019
Oprawa
twarda
Liczba stron
82
ISBN10
9538218647
ISBN13
9789538218644
Seria
Tagi
Opis
Nakon dvaju romana – nagrađivanog “Crnog kaputa” (2015.) i “Žene moga muža” (2017.) – Tanja Belobrajdić u ovaj je tanki kožni uvez sabrala svoju prvu pjesničku zbirku. Podijeljene na podnaslove ROM – Read-only Memory, Introspekcija, Nigdjezemlje, Zlatoprsti i Ničija ratnica, ovi su intimistički poetski zapisi mogli biti raspoređeni ovako i onako, a da se obrisi lirskoga, ili melodramskog, subjekta zadrže u svakom detalju.Ne nužno nježni, ne uvijek samilosni, stihovi ipak svjedoče o ženskoj prirodi, o naravi “ženskog pisma” (fraza na koju zakolutaju očima svi osim muškaraca); ispod gotovo prozirne epiderme krije se intimni svijet, pomalo “nejasan u duši”, kako bi rekao Arsen Dedić. A pomalo nam pjesme svjedoče i o poroku za koji jedan drugi autor tvrdi da je tipično ženski: ponavljati iste pogrješke.Naravno, tu je i bol kao redovita kazna za melodramske pokušaje da moći sudbine pretpostavimo našu, navodno slobodnu, volju.Iz pogovora Ratka Cvetnića