Izgubljena knjiga

Więcej o książce

Enzo Bettiza, koji je napustio Dalmaciju o kojoj je pisao u prethodnoj knjizi, ponovno se vraća Splitu, istražujući odrastanje u tom gradu i prinudni odlazak 1945. godine. U tom dramatičnom periodu, nakon prestanka talijanske okupacije 1943., Split je bombardiran, a gradom dolaze Nijemci i ustaše, što stvara duboke promjene i nova iskustva za mlade ljude. Bettiza kroz lik Marka Razmila, mladića iz obitelji vlasnika cementare, te njegovog prijatelja Mateja Rendića, dočarava atmosferu tog vremena. U priči se pojavljuje i Tasja Nachtigal, špijunka koja se udaje za britanskog časnika, te Perty, slikar koji se nakon neuspjeha u Parizu vraća u Split. Knjiga, prema akademiku Tonku Maroeviću, jedina je posvećena ratnom Splitu, a Bettiza, pišući na talijanskom i živeći u Italiji, kritizira poratni Split, što mu donosi nepopularnost među gradskim vlastima. Autor također spominje Goli otok i razmišlja o slikarstvu, uspoređujući Dostojevskog i Tolstoja. Iako je glavni junak mladić koji osjeća i proživljava, Split ostaje u prvom planu, prikazan kao sudbinski grad, simbol mediteranske živosti i kulturnog susreta.