Josip Silić Książki

Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta uspostavlja prijeko potrebnu vezu jedne gramatičke discipline s drugom. Povezuje fonologiju s morfologijom (koja se onda naziva fonomorfologijom ili morfonologijom) i morfologiju sa sintaksom (koja se onda naziva morfosintaksom) te morfologiju s rječotvorjem i leksikologijom. U vezi s time sustavno se i prvi put u povijesti hrvatske gramatike glasovne promjene tumače kao promjene uvjetovane morfologijom. Zato se i nazivaju morfonološkim promjenama. Isto se tako prvi put strogo razlikuje sintaksa kao gramatička i sintaksa kao komunikacijska kategorija.

Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.