
Pravopis hrvatskoga jezika
Autorzy
Więcej o książce
Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.
Zakup książki
Pravopis hrvatskoga jezika, Josip Silić, Vladimir Anić
- Język
- Rok wydania
- 2001
- Oprawa
- (twarda)
Metody płatności
Nikt jeszcze nie ocenił.
- Tytuł
- Pravopis hrvatskoga jezika
- Język
- chorwacki
- Autorzy
- Josip Silić, Vladimir Anić
- Wydawca
- Novi Liber
- Rok wydania
- 2001
- Oprawa
- twarda
- Liczba stron
- 981
- ISBN10
- 9536045176
- ISBN13
- 9789536045174
- Seria
- Tagi
- Słowniki
- Opis
- Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika predstavlja prvi hrvatski pravopis nakon „novosadskoga” zbog nedostupnosti Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša u Hrvatskoj. Objavljen je 1986. godine, a slijedila su još dva izdanja 1987. i 1990. godine. Izdanje iz 1990. povučeno je 1993. zbog imena, a 2001. je objavljeno pod nazivom Pravopis hrvatskoga jezika. Autori su od početka nastojali razvijati i nadograđivati polaznu koncepciju koja se temelji na nekoliko ključnih načela: slijediti fonološku tradiciju hrvatskoga pravopisa od 1892. godine, obogatiti je suvremenom znanstvenom interpretacijom, prilagoditi pravopisna pravila realnom izgovoru suvremenoga jezika i dominantnim tokovima književnosti, te ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku bez nametanja leksika ili gramatike. Također, nastojali su izbjeći krutosti i isključivosti, tolerirati dvojnosti u jeziku, te formulirati pravila precizno i jasno, uz obilje primjera. Cilj im je bio stvoriti djelo koje potiče javne rasprave stručnjaka i korisnika, doprinosi unapređenju pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja.